Blog izazov, dan osmi

Hobiji 

Počelo je sa mirišljavim papirićima. Da, čak i oni sa Kasandrom. 

To je preraslo u (opsesivno) prikupljanje svega u vezi sa serijom Dosije X i sate i sate sređivanja, uklapanja i lepljenja svega prikupljenog.

Onda sam porasla i nekako me ništa više nije zanimalo u tolikoj meri da bi se moglo da se nazove hobijem i bogume mi je trebalo malo da razmislim o tome šta bi danas bio moj hobi. Osim nerviranja matere moje? 🙂

Ajd sad ozbiljno:

Prvo što mi je palo na pamet bio je ovaj blogić. Nastao je neplanirano i trebalo je da bude privremeno sredstvo preživljavanja tuge, bez ikakve namere da potraje. No, preživeo je i evo nas sada, mogu slobodno da kažem da mi je blogić hobić. 🙂

Fotografisanje. Kao. Idem tako po gradu i klikćem non stop. Blamiram roditeljicu kad usred šetnje ili kupovine stanem i fotografišem. Tako da se može reći da mi je i fotografisanje hobi, volim da zabeležim trenutak. Ono što je zabeleženo u najvećoj meri osvane na Instagramu.

Uz povremena dežurstva u Muzeju Vuka i Dositeja, to bi, otprilike, bilo to. 🙂

8 thoughts on “Blog izazov, dan osmi

  1. E, generacijo, imam negde sačuvanu gomilu blokčića za razmenu, kao i kolekciju pojedinačnih papirića.
    Samo nastavi da bloguješ i da fotkaš (i instagramuješ, ofskroz). Dobri su to hobiji, koji i nama sa strane pričinjavaju radost. 😀

    Like

  2. ii jaoo mirisljavi papiric to sam najvise volela, pa onda markice, svasta nesto sam skupljala. A onda je dosao ples! E a inace mislim da je fotografisanje fenomenalno- to je nekako bas onako pravi hobi!

    Like

    • Uuu, ples mi je baš velika želja, bio i ostao, ali me je nekako blam da počnem u ovim godinama. 😀
      Fotografisanje je prava navlakuša, sad gledam kako da nabavim neku malo ozbiljniju opremu, mobitel mi više nije dovoljan. 😀

      Like

Leave a comment