Kapetane…

Čudno je to. 

Gledaš nečije filmove, čitaš izjave, ponekad pogledaš klip iz neke emisije. Ili vrištiš od smeha uz stand up nastup.

Onda pročitaš da je taj neko umro.

U Kaliforniji, miljama od tebe.

A ti sediš ispred kompa, čitaš koliko ljudi žali za preranim odlaskom jednog glumca i misliš kako se ona patetična fraza sa Fejsa da se najtužniji uvek najlepše smeju sada ima smisla.

Neverland is second star to the right, and straight on till morning… 

 

Robin Williams

July 21, 1951 – August 11, 2014

O KAPETANE! MOJ KAPETANE! 

 

O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!

Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,

Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,

Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!

Ali o srce! srce! Srce!

Na palubi je moj kapetan,

U svojoj rujnoj krvi leži,

Mrtav i ledan.

O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!

Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,

Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču

Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.

O kapetane! Oče!

Ko u snu nekom gledam

U naručju mi ovdje ležiš

Mrtav i ledan.

Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,

Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.

Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,

S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.

Kliknite obale! Zvonite zvona!

A ja- sjetan i bijedan

Palubom šetam, gdje leži kapetan,

Mrtav i ledan.

 

Volt Vitman